Sat u koji gasite glavno svjetlo nije obećanje da ćete zaspati. Ova bilježnica to ne obećava. Ritam je dogovor s sobom, ne dijagnoza.
Odaberite sat koji držite i nedjeljom. Kad dani u rujnu postanu kraći, sat ne mora „pratiti zalazak” kao sport — mora ostati isti, da tijelo zna što slijedi. Telefon neka se puni izvan kreveta. Punjenje uz jastuk nije ritam; to je navika koja drži svjetlo u licu.
Ako vas nešto boli, ne spava se režimom. To je za liječnika. Šetnja nakon večere je šetnja, ne liječenje. Ako vam se vrti, sjednite. Ako ne možete hodati, ne hodate — i to nije neuspjeh ove bilježnice.
Ujutro zapišite samo da ili ne: svjetlo je ugašeno u satu koji ste si dali. Bez broja sati. Broj sati ljudi izmišljaju. Jedan red u bilježnici dovoljan je da vidite drži li se sat, ne da mjerite san.
Kad večer dođe ranije, prigušite sobu prije sata gašenja. Prigušeno nije terapija. To je manje svjetla u licu dok čekate dogovoreni sat.
Još malo prostora za čitanje
Više iz stupca Navike